Povijest prevođenja tema je o kojoj odavno raspravljaju znanstvenici i povjesničari iako je široko prihvaćeno da je prijevod objavljen prije Biblije. Biblija govori o različitim jezicima, kao što daje uvid u interakciju govornika iz različitih područja. Potreba za prevođenjem očita je još od najranijih dana ljudske interakcije, bilo zbog emocionalne i trgovinske svrhe ili zbog preživljavanja. Potražnja za prevođenjem nastavlja se razvijati, a sada je važnija no ikad, tvrtkama potvrđuje nemogućnost proširenja u inozemstvo ili probijanja na strana tržišta bez prevođenja marketinških materijala i poslovne dokumentacije.
Rana povijest prevođenja
Riječ „prijevod“ (eng. translation) dolazi od latinskog pojma koji znači „donijeti ili nositi prijeko“. Drugi relevantan pojam dolazi od grčke riječi „metaphrasis“, što znači „govoriti prijeko“, a od toga izraza rođen je „metaphrase“ (doslovan prijevod), što znači „prijevod riječ za riječ“. Ovi pojmovi bili su u središtu teorija koje se odnose na prevođenje kroz povijest.
Poznato je da se počinje prevoditi već u mezopotamsko doba kada je sumerska epska pjesma Gilgameš bila prevedena na azijske jezike. To datira od drugog tisućljeća prije Krista. Drugi drevni prevedeni radovi uključuju prijevode budističkih redovnika koji su preveli indijske dokumente na kineski jezik.
U kasnijim razdobljima starogrčke tekstove također su prevodili rimski pjesnici i bili su prilagođeni za izradu raznih književnih djela za zabavu.
Poznato je da su usluge prevođenja u Rimu koristili Ciceron i Horacije i da su se ti načini nastavili koristiti do 17. stoljeća, gdje se razvila novija praksa.
Smatra se da su znanje i rezultati grčkih akademika razvijeni i razumljivi zahvaljujući prevoditeljskom radu arapskih učenjaka. Kada su Grci bili osvojeni, njihove radove uzeli su arapski učenjaci koji su ih preveli i stvorili svoju vlastitu verziju znanstvenih, zabavnih i filozofskih shvaćanja. Te arapske verzije kasnije se tijekom srednjeg vijeka prevode na latinski jezik, uglavnom u Španjolskoj, a nastala djela temelj su renesansnih akademika.
Vjerski prijevodi i tekstovi
Potreba za prevođenjem postala je veća s razvojem religijskih tekstova i duhovnih teorija. Kako se religija razvila, želja za širenjem riječi i poticanjem vjere značila je da religijski tekstovi trebaju biti dostupni na više jezika. Poznato je da je jedan od prvih prevedenih tekstova na grčki jezik bio Stari zavjet u 3. stoljeću prije Krista. Ovaj prijevod odnosi se na „Septuaginte“, što je prijevod hebrejske Biblije na grčki¸, a Septuaginta dolazi od latinske riječi „septuaginta“, što znači sedamdeset. Stoga se ovaj tekst često naziva „grčkim Starim zavjetom“. Bez korištenja naših suvremenih praksi i alata, ovaj prijevod je prevodilo više od 70 znanstvenika koji su mukotrpno pretvarali tekst u grči jezik, i to je postalo temelj za buduće prijevode Biblije na više jezika.
Religija je igrala toliko važnu ulogu u razvoju prevođenja da je Crkva čak imenovala Svetog Jeronima za zaštitnika prevođenja. Sveti Jeronim kreirao je Bibliju na latinskom jeziku u 4. stoljeću poslije Krista. Ova Biblija postala je dominantni tekst koji je koristila Rimokatolička Crkva. Uz uvođenje protestantizma, povećava se potreba za prijevodom Biblije i drugih vjerskih tekstova na europske jezike. Kroz rapidne prijevode i distribucije Biblije tijekom protestantske reformacije, kršćanstvo je imalo dvije jasne staze – katoličanstvo i protestantizam.
Jedan od najvažnijih jasnih razlika između ova dva oblika religije bila je razlika u tekstovima i između ključnih riječi i odlomaka Biblije.
Poznati prevoditelji kroz povijest
Prevoditelji su često bili skriveni likovi, neimenovani ljudi koji su utrli put za neke od najvećih doprinosa u širenju ideja, znanja i teorija kroz stoljeća. U nekim slučajevima raditi kao prevoditelj bilo je nevjerojatno opasno, a neki su čak, zbog svog rada, izgubili život.
To uključuje poznate prevoditelje, kao što je William Tyndale, koji je pogubljen u Nizozemskoj 1536. jer je radio na prijevodu Biblije na engleski jezik.
Drugi poznati prevoditelji:
– Kineski redovnik Xuanzang koji je 645. poslije Krista bio zaslužan za prijevod 74 svezaka indijskih budističkih skripti na kineski jezik.
– Constance Garnett bio je britanski prevoditelj ruske klasike uključujući Tolstoja, Čehova, Turgenjeva i Gogolja na engleski jezik krajem 19. stoljeća.
– Gregory Rabasa bio je američki književni prevoditelj brojnih latinskih dokumenata na engleski jezik tijekom 20. stoljeća.
Moderna praksa prevođenja i razumijevanja nastavlja se na industrijsku revoluciju, ekonomija se naglo razvija, a razvija se i stroj s potencijalom za globalni uspjeh. Novi strojevi omogućili su bržu proizvodnju tekstova i poslovno povezanih materijala, što znači da se više vremena može utrošiti na razvoj tvrtke i prevoditeljskog materijala za ulazak na strana tržišta. Od 18. stoljeća, tvrtke su koristile službene usluge prevođenja, ali početak moderne prakse dolazi s rasprostranjenim uvođenjem interneta.
Internet je revolucionirao mogućnost pristupanja, prevođenja i razumijevanja tekstova i dokumenata iz cijelog svijeta, bilo da su suvremeni ili povijesni komadi. Ali najvažnije je da je potreba za razumijevanjem kulture izvorne države, a onda ciljane publike dodatno naglašena modernim alatima i praksama. Iako su neke instant usluge prevođenja sposobne samo za metafazne prijevode (doslovno prevođenje riječi), specijalizirane tvrtke, platforme i prevoditelji mogu prevesti tekstove i izvorne riječi na više jezika, uzimajući u obzir relevantnost i kulturu ciljanog primatelja.