Materinji jezik: Kako roditelji uče djecu govoriti

Ove godine na Majčin dan kaži „hvala“ svojoj mami – i podsjeti se da te je naučila kako to reći. Sjeti se da ti je svaki glas koji ti je uputila, bez obzira koliko neobičan ili oštar bio, naposljetku omogućio govoriti. To je veliki dar. Onaj koji možda nismo dovoljno cijenili. Kako to ikada nadoknaditi?

Kako bebe nauče pričati

Bebe su neobična stvorenja. Bespomoćna, bucmasta, sićušna stvorenja koja stvaraju zvukove, koje pak nitko ne razumije. Ali oni su najdragocjenija stvar na svijetu. Silno voljene i žestoko štićene, one provode svoje vrijeme gotovo isključivo u društvu svojih roditelja – gugućući, mrmljajući i cvrkutajući (naravno, ako predahnu od vrištanja).

I roditelji koriste isti „govor“. Kad navrše otprilike tri mjeseca, bebe razvijaju raznoliku paletu zvukova za tepanje. Ovaj baby razgovor vrlo je sladak i ponekad vrlo smiješan, ali to je zapravo temeljni alat za učenje.

To je njihov prvi „poziv i odgovor“, njihov prvi znak za govor i njihov prvi razgovor. To je prilično složena stvar za malu, nekoliko mjeseci staru osobu. Ali one to čine jako dobro, a roditelji to nagrađuju pažnjom i ljubavlju, što motivira dijete da nastavi.

Razvijanje govora

Kako bebe počinju hodati, njihov vokabular naglo raste. Kad počnu izgovarati teže riječi, djeca se često bore s izgovorom ili zamijene neke suglasnike jednostavnijim glasovima. A roditelji ih ne ispravljaju, zapravo, oponašaju ih. Oni ih ne grde zato što umjesto „hvala“ govore „vala“ ili „tuma“ umjesto „šuma“. Odgovorit će im na isti način. Ovo je jako važno jer pomaže djetetu steći samopouzdanje u govoru i izgovaranju novih riječi.

Ovo je vjerojatno jedino iskustvo učenja koje potiče osobu da griješi, pa čak i ponavlja greške. To je okruženje koje omogućuje uspješan govor, puno podrške i bez osuđivanja. To je razlog zašto su svi, koji mogu govoriti, uspjeli svladati barem jedan jezik u svom životu.

To je vjerojatno najveći dar koji ćemo dobiti u životu, onaj koji gotovo svatko od nas uzima zdravo za gotovo. Jezik nije urođen – on je naučen i zahtijeva izlaganje kulturi, društvu i najvažnije – roditeljskim figurama.